Krajem 1980-tih godina mala grupa istraživača na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, počela se baviti istraživanjem poduzetništva. Korištenjem jednog američkog istraživanja, htjeli smo utvrditi razumijevanje temeljnih poslovnih pojmova kod djece koja tek ulaze u formalno obrazovanje (sedmogodišnjaci) i rezultate usporediti s obavljenim istraživanjima u nekoliko zemalja kao što su Hong Kong, Novi Zeland, SAD, itd. Ideja je bila utvrditi koliko okolina doprinosi da djeca razumiju takve pojmove prije nego što uđu u proces obrazovanja. Rat je počeo, istraživanje smo čak i obavili 1991. i 1992. godine, ali nikada nismo završili usporedbe, jer su se nametnuli drugi prioriteti.
Ništa više nije bilo kao prije: rat je fizički uništavao ljude, veze među ljudima i imovinu, a promjena političkog i ekonomskog sistema koja se dogodila početkom 1990ih godina zahtijevala je lanac promjena. Međutim, promjene se nisu događale niti očekivanim intenzitetom, niti potrebnim redoslijedom. Istovremeno, brojni strani donatori humanitarne pomoći nisu bili voljni razgovarati o ekonomskom razvoju (“još je prerano”, bili su česti odgovori). Oni koji su htjeli, u pravilu bili su zainteresirani samo za neki aspekt pomoći ekonomskom razvoju (novci, tehnička pomoć), ali rijetko ili nikada povezujući jedno s drugim.
Iskustvo s brojnim projektima fokusiranim na istočnu Hrvatsku potvrdilo je ono što smo znali, a to je da se impakt može ostvariti samo kroz sinhronizirani “napad” na probleme razvoja. Niti novci sami za sebe, niti tehnička pomoć ne mogu dati potrebne efekte. Potebno je osigurati cjelinu kroz:
- Znanje (akademsko, praktično)
- Novce
- Okolinu (politička, pravna, ekonomska, od državne do lokalne razine)
Istočna Hrvatska bila je idealni prostor za početak projekta:
- Uništena gospodarska struktura privatizacijom i ratom (velika poduzeća prestala postojati, nezaposlenost značajno iznad državnog prosjeka) bila je izazov kako iz faze “čekanja Godota” prijeći u fazu poduzetničkih inicijativa pojedinaca.
- Postojanje sveučilišta čiji su resursi nedovoljno korišteni u funkciji rješavanja regionalnih razvojnih problema bilo je izazov kako učiniti sveučilište polugom regionalnog razvoja, kroz osnaživanje mladih ljudi za poduzetničko djelovanje.
- Centralizirano upravljanje zemljom bilo je izazov kako inicijativama i decentralizacijom pretvoriti nemoć lokalne uprave u polugu regionalnog razvoja.
Vođeni cjelinom izazova, pokrenuli smo niz projekata kojima se naš san počeo ostvarivati:
- Novci (Mikrokreditni program – štedno kreditna zadruga NOA, pokrenut 1996., više od 3.500 sačuvanih radnih mjesta, 1.500 novih radnim mjesta)
- Tehnička podrška (neakademske usluge poslovnog razvoja, Centar za poduzetništvo, pokrenut 1997., više od 2.000 ljudi prošlo seminare, oko 7.000 ljudi zatražilo savjetodavnu pomoć, 200 stalnih korisnika).
- Akademska znanja i vještine (poslijediplomski studij iz poduzetništva pokrenut 2000.)
- Policy intervencije (projekt think-tank grupe za politiku razvoja sektora malih i srednjih poduzeća CEPOR, Zagreb, pokrenut 2001. godine; u suradnji s nevladinom organizacijom Hrvatski institut za lokalnu samoupravu i Pravnim fakultetom u Osijeku – projekti osnaživanja lokalne uprave pokrenuti 2002.)
Kronologija ovih projekata nije slučajna: najlakše je bilo osigurati novce, najteže pokrenuti novi akademski program i promjene u okolini. Vrijednost tih projekata bila je njihova povezanost i međusobno dopunjavanje koje smo uspjeli ostvariti povezivanjem financiranja lokalne samouprave, stranih donatora (OSI, USAID, EU), a u pojedinim malim dionicama projekata i odgovarajućih ministarstava (znanosti, obrta i malog poduzetništva). Među brojim sudionicima ovog projekta, ključnu ulogu imao je Soros Economic Development Program, na čelu s Piotrom Korynskim. Oni su prepoznali važnost cjeline i svoju podršku nisu ograničili na financiranje nego su bili i jesu brokeri ideja: od toga kako iskoristiti različite mogućnosti unutar Open Society Institute programado povezivanja s najboljom svjetskom praksom.
